Intelektualni dernek: Vještine, ne samo znanje

AMAXIMUS – Udruženje za razvoj, kreativnost i okoliš u Centru za kulturu Sarajevo (Jelićeva 1) 21. novembra organiziralo je “intelektualni dernek” o temi “Kreativnost: vještina ili dar?” Predavač je bio prof. dr. Kasim Tatić s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Tim povodom, razgovarali smo s ovim istaknutim profesorom.

AMAXIMUS – udruženje za razvoj, kreativnost i okoliš osnovano je u septembru 2012. godine. Trenutno ima dvadesetak eksperata iz različitih oblasti: ekonomije i menadžmenta, psihologije i pedagogije, informatike i umjetnosti. Uskoro će objaviti i internetsku stranicu udruženja.

Mnogi ljudi uopće nisu svjesni raspoloživih potencijala svoga uma. Ako se ti potencijali ne koriste na odgovarajući način, javljaju se strahovita umanjenja individualne učinkovitosti. Sve se to odražava na lični i profesionalni život čovjeka. U našem društvu zanemarena je ili pak nedovoljno uočena važnost osobnog razvoja (shvaćenog kao istinski, uravnoteženi i svestrani razvoj pojedinca, ali i pravne osobe, odnosno privredne ili društvene organizacije), kreativnog promišljanja, upravljanja, vođstva i pristupa rješavanju individualnih i organizacionih problema, te njihove povezanosti u smislu neophodnih preduvjeta za postizanje održivog razvoja (koji u većoj mjeri mora doprinijeti postizanju ravnoteže među četiri komponente: okolišne, ekonomske, socijalne i kulturološke). Sve ovo bio je osnovni razlog i povod za osnivanje Udruženja za razvoj, kreativnost i okoliš, imena AMAXIMUS, kao udruženja građana na nivou Bosne i Hercegovine.

“Naučna istraživanja potvrđuju činjenicu da stepen iskorištenosti umnih potencijala kod prosječnog čovjeka iznosi otprilike 3-5 posto. Pritom, desna strana mozga je znatno manje razvijena i gotovo neiskorištena u poređenju s relativno razvijenijom i više korištenom lijevom stranom mozga. Imajući u vidu da je desna strana mozga zadužena za osjećajnost, maštovitost, intuiciju, sistemsko razmišljanje i kreativnost, onda je jasno da udovoljavanje zahtjevima za iskazivanje značajne kreativnosti, visokog stepena emocionalne inteligencije, prihvatanja holističkog pristupa životu i nauci te sistemskog načina razmišljanja koje savremeni poslovni svijet postavlja pred nas, traži što hitnije popravljanje postojećeg debalansa, u smislu značajnijeg razvoja i desne strane mozga”, ističe prof. dr. Kasim Tatić, objašnjavajući da je cilj Udruženja upravo potaknuti razmišljanje velikog broja pojedinaca i organizacija o neophodnosti jednog, značajno inoviranog i izmijenjenog pristupa osobnom, organizacijskom, komunalnom i globalnom razvoju.

Potrebna je spoznaja o neophodnosti koordinacije obje strane mozga, jer se samo korištenjem i jedne i druge strane može doći do željenog cilja.

Profesore, šta to podrazumijeva “intelektualni dernek”?

Cilj je povezati učenje i zabavu, razbiti stereotip da učenje ne može biti interesantno, provokativno i zabavno. Na taj način osmišljen je i “intelektualni dernek”, kao kreativan način prevazilaženja postojećih granica između zabave i stjecanja korisnog znanja. “Intelektualni dernek” konceptualno je zamišljen kao multimedijalni performans u trajanju od dva sata. On uvijek ima određenu temu (naprimjer “Kreativnost: vještina ili dar?”) o kojoj će prisutne “derneklije” čuti interesantne, zanimljive i, nadamo se, korisne i u pozitivnom smislu provokativne znanstvene informacije.

Otprilike trećina vremena predviđena je za muzički, dramski ili poetski program koji treba relaksirati i zabaviti. Cilj je sve prisutne na neki način uključiti u realizaciju programskog sadržaja kako bi s intelektualnog derneka otišli zadovoljni i opušteni, a istovremeno bili informirani o načinu na koji mogu ubrzati svoj intelektualni i duhovni razvoj, probuditi uspavanu kreativnost te uspostaviti mnogo bolju komunikaciju sa samim sobom, s drugim ljudima i s okolišem u kojem žive.

Dosad su organizirali nekoliko mislionica i radionica za nastavnike i učenike u srednjim školama u Sarajevu, i to u: Ekonomskoj školi, Elektrotehničkoj školi, Drugoj gimnaziji, Dobrinjskoj gimnaziji, Gazi-Husrev begovoj medresi, Osnovnoj školi “Musa Ćazim Ćatić” te u Sarajevo osiguranju i Agenciji Sine-Qua-Non. Cilj Udruženja je promovirati i razvijati sva četiri tipa inteligencije (fizičke, racionalne/umne, emocionalne/socijalne i duhovne/spiritualne), ali i doprinijeti poboljšanju načina na koji polaznici razmišljaju upoznavajući i koristeći konkretne alate za stjecanje operativne vještine mišljenja.

Šta je s našim formalnim obrazovanjem, imamo li uopće aktivnosti na podsticanju kreativnosti?

Odgovor na to pitanje dat ću vam pomoću naslova mog predavanja koje sam održao u Kamernom teatru u maju ove godine. Radi se o predavanju pod nazivom “3D obrazovanje”, ali ovo D nisam iskoristio kao dimenziju koju imamo već kao nešto što nemamo. Obrazovanje je dekreativizirano, dekontekstualizirano i dekonceptualizirano. Dakle, nemamo jasan koncept onoga šta želimo kad nam studenti završe studije. Nemamo jasan kontekst, jer se takvi studenti ne uklapaju u svijet u kojem se sve brzo odvija i u kojem je naglasak na vještinama a ne samo na znanju. Također u obrazovanju imamo i potpuno odsustvo poticanja kreativnosti, jer se insistira na memoriranju činjenica, njihovom prezentiranju itd.

Klasična predavanja na fakultetima često budu dosadna i nezanimljiva. Je li vrijeme da i profesori potraže dodatne edukacije da bi bili bolje pripremljeni za nastavu?

Profesorima ne treba samo diploma doktorata ako hoće da budu predavači. Njima je neophodno određeno poznavanje psihologije, pedagogije i sl. Formalno ili neformalno, nije bitno. Za ono što radite potrebna je ljubav i prilika da možete u potpunosti utkati sebe. Studenti to jednostavno znaju prepoznati. Ono što im se govori samo iz glave to iz njihovih glava brzo izađe, ali, zato, ko im se obraća iz srca to ulazi u njihove glave i dolazi do srca. Nakon toga predavanja nisu dosadna.

Jedan od problema mladih u BiH je taj da oni nakon završetka studija nisu dovoljno osposobljeni da odgovore izazovima tržišta rada. Pune su im glave informacija, ali se ne znaju snaći na terenu. Kako riješiti taj problem?

Recimo i to da je taj problem bio prisutan i na Univerzitetu Manchester. U njihovoj privredi shvatili su da ljudi imaju znanje, ali nemaju vještine. Zato se sad pri upisu na taj univerzitet snimaju slike vještina koje se vremenom razvijaju, i, što je interesantno, kad tražite posao u Manchesteru, poslodavci osim formalne diplome koja nosi ocjene vašeg znanja traže i dodatnu diplomu koja nosi ocjene vještina. To je možda i jedan od odgovora: kompletno obrazovanje od suhih informacija prebaciti na kontekstualno učenje (koristiti različite informacije u kontekstima za koje su potrebne određene vještine).

Pet je osnovnih vještina koje svi trebamo imati: vještina učenja, mišljenja, rješavanja problema, vještina donošenja odluka i kreativna vještina.

Akademska zajednica i vođenje države?

Politika je sebe vrlo uspješno izolirala od akademskog svijeta da bi, nažalost, mogla raditi stvari koje radi i voditi državu onako kako je trenutno vodi. Došli smo u jednu klasičnu poziciju gdje oni koji mogu to ne znaju, a oni što znaju ne mogu. Država BiH trebala bi naći modele i metode kako bi finansijski stimulirala istraživanja koja bi bila podloga za ekonomske, socijalne i druge politike.

Izvor: Novo Vrijeme